Važnost izračuna troškova pruženih zdravstvenih usluga
U procesu pripreme modela plaćanja bolničkih zdravstvenih usluga i određivanja iznosa koji bi trebali platiti za specifični bolnički proizvod, nužno je podsjetiti se na jednu ključnu činjenicu, a to je da su resursi za zdravstveni sektor ograničeni i da moramo iskoristiti raspoloživa sredstva na način da ostvarimo najbolje zdravstvene ishode za stanovništvo. Drugim riječima, moramo postići maksimalnu vrijednost za zdravstvena sredstva koja se ulažu. Stoga, kako bi se donijele prihvatljive odluke u pogledu zdravstvenih proizvoda koje treba kupiti, preduvjet je da su dostupne točne informacije o troškovima njihove proizvodnje , kao što je primjerice trošak proizvodnje stacionarnih slučajeva prikazan prema odgovarajućim DRG grupama.
Koncept DRG težinskog koeficijenta vrijednosti 1 opisan je kao relativna mjera iskorištenih sredstava, a time i troškova liječenja, prosječnog akutnog pacijenta za sve epizode liječenja promatrane u određenom razdoblju. Težinski koeficijent za svaku DRG skupinu, izračunava se dijeljenjem prosječnih troškova specifine DRG grupe s prosječnim troškovima generiranim za sve epizode liječenja.
Stoga je očito da moramo znati prosječne troškove epizoda liječenja u svim DRG grupama, ako želimo primijeniti gore navedenu formulu i izračunati težinske koeficijenta za sve DRG grupe.
Trošak se razlikuje od cijene. U kontekstu ovog sadržaja, ‘trošak’ se može definirati kao izdatak ili utrošak novca, vremena, rada ili drugih resursa potrebnih za proizvodnju nominiranog proizvoda zdravstvene usluge, kao što je epizoda liječenja opisana specifičnom DRG grupom. Tradicionalno, u području bolničke skrbi, međutim, izračun stvarnih troškova proizvodnje epizode liječenja nije jednostavan zbog nedostatka podataka o troškovima, a u mnogim se slučajevima obračun troškova temelji na procjenama dostupnih podataka.
Povezanost korištenja resursa i generiranog troška
Značajno je da ukoliko želimo donijeti ispravne odluke u procesu kupnje zdravstvenih usluga, moramo biti u mogućnosti prepoznati da postoje različiti načini stvaranja određenog zdravstvenog proizvoda kao što je, na primjer, zamjena kuka, te da će troškovi za svaku metodu biti različiti jer podrazumijevaju različitu mješavinu ulaznih resursa. U literaturi se spominju, dva različita pristupa isporuci zdravstvenih proizvoda i to su najbolja praksa i standardna praksa. Razlike su u tome što u slučaju najbolje prakse “nema” ograničenja u resursima, a proizvod je najbolje što trenutna tehnologija dopušta – i stoga je skup. U slučaju standardne prakse, međutim, postoje ograničenja u resursima, a tretman se temelji na protokolima utemeljenim na dokazima (eng. evidence based medicine) i provodi se unutar takvih ograničenja.
Osnovno je polazište u svakom takvom izračunu, međutim, utvrditi koliko je cijena trenutne prakse – drugim riječima koliko sada košta zamjena kuka, koji se resursi koriste i kako se koriste. Da bismo to učinili, neophodno je imati pristup podatcima o troškovima pojedinačnih komponenti epizode liječenja koji svi zahedno definiraju cjelovit proizvod. Troškovne komponente epizode liječenja koja se odnosi na zamjenu kuka uključivat će utrošeno vrijeme liječnika, vrijeme sestrinske njege, implantat, lijekove, trošak operacijske sale, potrošni materijal, troškove boravka pacijenta u bolnici itd. Nakon što se utvrdi vrsta i količina pojedinačnih komponenti, mogu se nakon izračuna svaku pojedinačne komponente, sve komponente zbrojiti kako bi se utvrdio ukupni trošak epizode liječenja koji se odnosi na zamjenu kuka. Ovaj izračun generiranih troškova proizvodnje naziva se analiza stvarnih prosječnih troškova i polazna je točka obračuna svih troškova u sustavu zdravstvene skrbi. U nastavu su opisana dva glavna pristupa izračunu stvarnih prosječnih troškova epizoda liječenja klasificiranih prema DRG grupama.
Proces određivanja troška epizoda liječenja
Postoje dva pristupa koji se koriste za izračun stvarnih prosječnih troškove proizvodnje epizoda liječenja i oni su : top-down pristup ( prij. od odozgo prema dolje) i bottom-up ( prij. odozdo vrema gore):
Pristup odozgo prema dolje: Ovaj pristup se naziva i modeliranje troškova i postupna razdioba troškova. Koristi niz pokazatelja za alociranje svih direktnih i indirektnih troškova sukladno prethodno utvrđenim troškovnim centrima za sve DRG grupe. Osnovne informacije o troškovima dolaze iz bolničkih knjigovodstvenih podataka. Započinje procjenom udjela ukupnih bolničkih izdataka koji su utrošeni na pružanje stacionarne skrbi. U sljedećem koraku ti se procjenjeni izdatci alociraju sukladno mjestu nastanka troškova, poput odjeljenja, plaća djelatnika , operacijskih sala, ljekarni, radiologije i patologije, drugih srodnih zdravstvenih usluga i režijskih troškova. Troškovi pacijenata za određenu DRG grupu zatim se izračunavaju raspodjelom procijenjenih troškova prema mjestu troška, koristeći prethodno utvrđene formule za raspodjelu.
Pristup odozdo prema gore: Ovaj pristup se također naziva obračun troškova na razini pacijenta, klinički obračun troškova i obračun troškova na temelju aktivnosti. Uključuje prikupljanje podataka na razini pacijenta o korištenju svake pojedinačne usluge ili utroška resursa. Potrošnja resursa tada se izračunava što je točnije moguće za svakog pacijenta koristeći stvarne ulazne podatke koji mogu biti dostupni iz knjigovodstveno administrativnog sustava bolnice. Iako pristup odozdo prema gore teoretski može generirati točni težinski koeficijent, preduvjet je postojanje detaljnih informacija o svim troškovima i informacijskih sustava koji mogu pratiti u realnom vremenu korištenje svih resursa na razini pacijenata tijekom epizode bolničkog liječenja.
Izračun stvarnog prosječnog troška, koji predstavlja trenutni trošak proizvodnje epizode liječenja u određenoj DRG grupi, obično je prvi korak u razvoju modela plaćanja koji koristi informacije o generiranim troškovima kako bi se potaknulo povećanje učinkovitosti korištenjem strategije utjecaja cijena. Također, opskrbljen informacijama o generiranim troškovima, kupac je sada u boljem položaju za donošenje odluka o tome koje će proizvode kupiti, odakle ih kupiti i koliko će ih platiti – što su ključni elementi procesa strateške kupnje neovisno o kojem se sektoru radi.
Cijene DRG –a obično se mijenjaju iz godine u godinu, prilagođavanjem parametrima kao što su:
- Ograničenja resursa – ukupni proračun dostupan za stacionarnu skrb
- Poticanje određene vrste zdravstvenih usluga u odnosu na druge – na primjer plaćanje, više cijene za postupke jednodnevne kirurgijje kako bi se potaknuo njihov razvoj.
- Inflacija – nije neobično da je inflacija u zdravstvenom sektoru veća od opće ekonomije
- Varijacija troškova na regionalnom nivou- troškovi pružanja skrbi u ruralnim i gradskim područjima se razlikuju
- Uvjeti učinkovitosti – kupac može smanjiti cijene s obzirom na faktor procjene koji se odnosi na ostvarivanje dividende učinkovitosti.