Sustavi za klasifikaciju pacijenata čija se struktura temelji na aktivnosti davatelja zdravstvenih usluga s obzirom na nacionalno ujednačeni pristup u procesu grupiranja epizoda liječenja omogućuju bolje upravljanje, praćenje kvalitete i transparentnije plaćanje zdravstvenih usluga, što u konačnici rezultira efikasnijim zdravstvenim sustavom.
Bez obzira da li se radi o sustavu za klasifikaciju pacijenata koji su primljeni na stacionarno liječenje, ili pacijenata kojima se usluga pruža u sklopu specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite odnosno u sklopu djelatnosti hitne medicine svaka epizoda liječenja je razvrstana u isključivo jednu grupu koja na temelju kliničkih karakteristika pacijenta omogućava povezivanje tipa pružene zdravstvene usluge s troškovima potrebnim da bi se ista pružila.
Sustavi za klasifikaciju pacijenata, odnosno rezultati razvrstavanja epizoda liječenja mogu biti iskorišteni za planiranje zdravstvenog budžeta, analizu učinka sustava u cijelosti ili njegovih pojedinačnih komponenti, ta za praćenje i poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga.
Principi na kojima počiva struktura sustava za klasifikaciju pacijenata su:
- konzistentnost, sveobuhvatnost u pristupu na način da obuhvaćaju vrste zdravstvenih usluga koje se međusobno isključuju
- klinička sličnost
- homogenost troškovne strukture
- temelj klasifikacijskog sustava su podaci po epizodi liječenja (eng. patient based)
- jednostavnost i transparentnost
- mogućnost unapređenja tijekom vremena zahvaljujući dinamičkoj strukturi
- upotrebljivost izvan područja primjene koje se odnosi isključivo na plaćanje zdravstvenih usluga
- jednstavnost s obzirom na administrativno i organizacijsko upravljanje.
Hijerarhija sustava za klasifikaciju pacijenata u djelatnosti hitne medicine
Slično kao DRG sustav za klasifikaciju stacionarnih epizoda liječenja i sustav za klasifikaciju epizoda liječenja u hitnoj medicini ima definiran set ulaznih podataka koji se moraju zabilježiti za svakog pacijenta koji se javio u djelatnost hitne medicine.
Mnimalni ulazni set podataka da bi se epizoda liječenja mogla razvrstati je:
- Osobni podaci pacijenta
- Podaci o subjektu odgovornom za plaćanje zdravstvene usluge: Zavod, drugi kantoni; direktno plaćanje od strane pacijenta
- Podaci o upućivanju (liječnik obiteljske medicine, izvanbolnička djelatnost hitne medicine ili samoinicijativni dolazak)
- Liječnik koji je pružio uslugu u bolničkoj djelatnosti hitne medicine (Centar urgentne medicine, objedinjeni hitni bolnički prijem)
- Završetak epizode – ishod liječenja (otpust, upućivanje u drugu ustanovu, prijem na bolničko liječenje)
- Trijaža – Trijažna kategorija s obzirom na hitnost
- Diagnoza s obzirom na ICD 10-AM (Međunarodna klasifikacija bolesti, 10 revizija- Australska modifikacija
- Dijagnostičke usluge i postupci sukladno šifrarniku postupaka
Hijerarhijska struktura sustava za klasifikaciju pacijenata u djelatnosti hitne medicine počiva na tri razine podjele:
Razina 1 – epizode liječenja su podijeljene temeljem slijedećih varijabli za grupiranje: tip posjete/ishod liječenja i glavna dijagnoza, odnosno razlog za posjet hitnoj službi. U situacijama kada je epizoda liječenja opisana kao epizoda kod koje je pacijent samoinicijativno odustao od daljnje obrade, ili je došlo do smrtnog ishoda neposredno po dolasku u bolnicu, ili je razlog dolaska planirano ponovno javljanje u hitnu pomoć – u ovim slučajevima rezultat grupiranja ne ovisi o glavnoj dijagnozi i daljnje razvrstavanje epizode liječenja ne slijedi, te se epizoda liječenja grupira u Pre CUM kategorije (Pre CUM1, Pre CUM2 i Pre CUM3).
Razina 2- epizode liječenja koje ne sadrže varijable za grupiranje razine 1 se razvrstavaju na temelju glavne dijagnoze u odgovarajuće dijagnostičke kategorije bazrane prema glavnim organskim sustavima i stanjima koja zahtijevaju hitnu medicinsku skrb. Razdioba je slična principu koji se koristi u strukturi DRG sustava, odnosno podjeli na temelju glavne dijagnoze u Velike dijagnostičke kategorije (eng. Major Diagnostic Category).
Razina 3– epizode liječenja su razvrstane u završne grupe u sustavu za klasifikaciju epizoda liječenja u hitnoj medicini na temelju kompleksnosti epizode liječenja izračunate na temelju ulaznih podataka (starost pacijenta, tip otpusta, trijažna kategorija, način prijema, glavna dijagnoza).
Podjela na završne grupe u sustavu za klasifikaciju epizoda liječenja u hitnoj medicini temelji se na kombinaciji statističkih analiza i ulaznih podataka koji se odnose na klinički status pacijenta. Kliničke varijable koje su pokazale najveću prediktivnu vrijednost u kontekstu troška epizode liječenja su glavna dijagnoza, zatim tip otpusta, trijažna kategorija, način prijema, starost pacijenta).
Slično kao u DRG sustavu za klasifikaciju pacijenata dijagnoza je ključna varijabla za grupiranje. Uzevši u obzir specifičnost hitne medicine kao djelatnosti, važno je istaknuti da sve epizode liječenja neće biti moguće prikazati s definitivnim dijagnozama kao razlogom dolaska, već će određeni broj epizoda liječanja biti opisan kroz simptome koji će zahtjevati naknadnu diferencijalno dijagnostičku obradu na drugim nivoima zdravstvene zaštite.
Primjena sustava za klasifikaciju epizoda liječenja u hitnoj medicini zahtijeva i postojanje odnosno prilagodbu postojećih bolničkih informatičkih sustava koji će omogućiti prikupljanje podataka potrebnih za grupiranje epizoda liječenja (glavna dijagnoza, tip otpusta, trijažna kategorija, tip prijema).
Jednako kao i za DRG sustav za klasifikaciju pacijenata, potrebno je redovito provoditi troškovne studije koje će osigurati ne samo izračun realnih težinskih koeficijenata i jedinične cijene epizode liječenja, već idaljnu nadogradnju sustava za klasifikaciju. Troškovne studije u djelatnosti hitne medicine trebaju biti provedene uzimajući u obzir specifičnost djelatnosti, primjerice mogućnost prikupljanja podataka koji utječu na kompleksnost liječenja (modifikatori glavne dijagnoze). Budući da se pacijenti često javljaju s simptomima koji zahtijevaju opsežnu diferencijalno dijagnostičku obradu za epizode liječenja za koje je utvrđena defnitivna dijagnoza nakon obrade u hitnoj službi smatra se da generiraju veći trošak (zbog opsežnije obrade i/ili organizacije kontrolnog pregleda).