Prijem na bolničko liječenje

Reforma bolničkog financiranja koja zamjenjuje tradicionalno povijesno financiranje temeljeno na ulaznim parametrima (eng. inputs) financiranjem temeljenim na aktivnostima uz korištenje DRG sustava za klasifikaciju pacijenata potiče smanjenje trajanja hospitalizacije, ali ima relativno mali utjecaj na procjenu opravdanosti prijema na stacionarno liječenje.

  1. Definicija prijema u bolnicu

Prijem je proces kojim bolnica prihvaća odgovornost za njegu i/ili liječenje pacijenta. Prijem slijedi nakon kliničke odluke, temeljene na određenim kriterijima, da je pacijentu potrebna jednodnevna ili višednevna hospitalizacija.

Prijem na akutno bolničko liječenje ima kao cilj provedbu jedne ili više navedenih aktivnosti:

  • praćenje i dovršetak porođaja
  • izliječenje bolesti ili pružanje usluga potrebnih za saniranje ozljede
  • izvršenje operativnog zahvata
  • ublažavanje simptoma bolesti ili ozljede (isključujući palijativnu skrb)
  • zaštitu od pogoršanja i/ili komplikacija bolesti i/ili ozljeda koje bi mogle ugroziti život ili normalnu funkciju; i ili
  • obavljanje različitih dijagnostičko terapijskih postupaka.
  1. Kriteriji za prijem

Kriteriji za prijem u bolnicu mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije: na temelju postojanja potrebe za izvođenjem postupaka koji su na popisu postupaka koji se odnose na automatski prijem; i kategorija drugi prijemi koji zadovoljavaju unaprijed definirane kriterij za prijem.

3.1 Automatski prihvaćeni postupci

Zdravstveni sustavi mogu na temelju složenosti i drugih usklađenih kriterija definirati popis automatski prihvaćenih dijagnostičko terapijskih postupaka koji su sadržani primjerice u ACHI šifrarniku ili u nekom drugom lokalno primjenjenom šifrarniku. Bolesnici koji trebaju barem jednu od dijagnostičko-terapijskih intervencija s popisa imaju pravo biti primljeni na stacionarno akutno liječenje. Kao opće pravilo, postupci koji se izvode u operacijskim dvoranama pod anestezijom su uključeni u popis automatski prihvaćenih postupaka.

Različite vrste anestezioloških postupaka također su uvrštene na popis automatski prihvaćenih postupaka i oni uključuju opću anesteziju, sedaciju, regionalnu ili lokalnu anesteziju.

Primjena jednog od navedenih anestezioloških postupaka uvjetuje da pacijent koji inače ne bi bio primljen na stacionarno liječenje bude primljen, budući da je u zbrinjavanju njegova stanja nužno korištenje anesteziološkog postupka.

Popis automatski prihvaćenih postupaka odnosi se sve pacijente bez obzira da li im je potrebna jednodnevna ili višednevna hospitalizacija.

3.2 Prijemi zbog indikacija koje nisu na popisu automatski prihvaćenih postupaka

Zdravstveni sustavi obično razvijaju vlastite kriterije za akutni prijem gdje su pacijenti kategorizirani prema vrsti zdravstvene skrbi koju im je potrebno osigurati. U nastavku su prikazani kriteriji temeljem kojih je moguće izvršiti klasifikaciju pacijenata:

Tip A: Očekuje se da će boravak pacijenta potrajati duže od jednog dana

Temeljem kliničke slike pacijenta ili drugih dostupnih podataka, očekuje se da će pacijent zahtijevati višednevnu hospitalizaciju. Tip A prijema može se koristiti tamo gdje se očekuje da će pacijentu biti potrebna stalna njega tijekom boravka u bolnici, i uključuje pacijente koji su preko službe hitnog prijema primljeni na odjel ili jedinicu intenzivne njege. Tip A prijema se ne odnosi na slijedeće scenarije:

  • pacijenti koji se jave i umru tijekom obrade u hitnoj službi
  • pacijenti za koje se očekuje da će liječenje završiti isti dan
  • pacijenti koji primaju cjelokupnu njegu unutar odjela hitne pomoći (observacije u trajanju kraćem od 24 sata).

Tip B: Jednodnevno produženo liječenje

Kriteriji za ovaj tip prijema su da klinička slika pacijenta zahtijeva najmanje četiri sata kontinuiranog aktivnog liječenja koje uključuje:

  • dijagnostičko terapijske postupke ili
  • kontinuirano praćenje .

Tip B isključuje pacijente koji primaju cjelokupnu njegu unutar odjela hitne pomoći (obeservacija).

Tip C: Novorođenče

Ovaj tip prijema se odnosi na novorođenčad (inicijalna epizoda liječenja se odnosi na porođaj) ili na novorođenče koje je staro devet dana ili manje u trenutku prijema u bolnicu. Akutna novorođenačka epizoda liječenja traje sve dok ne dođe do promjene tipa liječenja što podrazumijeva slijedeće situacije:

  • nakon navršenih 10 dana života i ukoliko novorođenče ne zahtijeva kliničku skrb, epizoda liječenja se klasificira kao zdrava osoba (pratnja)
  • nakon navršenih 10 dana života i ukoliko novorođenče zahtijeva kliničku skrb, epizoda akutnog liječenja novorođenčeta se nastavlja
  • ukoliko se novorođenče starije od 9 dana premješta iz druge ustanove epizoda liječenja će biti klasificirana kao akutna epizoda liječenja ili zdrava osoba ovisno o okolnostima premještaja.
  • unutar novorođenačke epizode liječenja do navršenih 10 dana života svaki dan se može računati kao opravdan, odnosno neopravdan s pozicije plaćanja epizode liječenja. Da bi dan liječenja bio opravdan mora biti zadovoljen najmanje jedan od navedenih kriterija:
  • radi se o drugom ili svakom slijedećem djetetu (višeplodni porođaji) čija je majka primljena na bolničko liječenje
  • novorođenče je s obzirom na klinički status primljeno na odjel neonatologije
  • novorođenče je primljeno na bolničko liječenje bez majke u pratnji.
Da li Vam je ovaj tekst bio koristan?