Što podrazumijevamo pod terminom težinski koeficijent?
Sličnost kliničke slike i generiranih troškova kriterij je po kojem su stacionarne epizode liječenja razvrstane u jednu od grupa međusobno povezanih dijagnoza (eng. Diagnosis Related Groups). S obzirom na usporedivost generiranih troškova, nameće se logičan zaključak da je i cijena koju kupac plaća za slučajeve grupirane u istu DRG grupu jednaka.
Umjesto cijene u apsolutnom iznosu, danas se najčešće koriste težinski koeficijenti koji su dodijeljeni svakoj DRG grupi i koji predstavljaju u relativnom iznosu prosječan trošak liječenja svih slučajeva koji su grupirani u tu DRG grupu u odnosu na prosječan trošak liječenja svih epizoda liječenja. Težinski koeficijent izražava prosječnu potrošnju sredstava za sve epizode liječenja u toj grupi, te se njegova vrijednost promatra u relativnom odnosu s vrijednostima težinskih koeficijenata dodijeljenih svim ostalim grupama. Težinski koeficijent je pokazatelj svih upotrijebljenih resursa (na primjer broj dana hospitalizacije, vremena korištenja operacijskih dvorana, lijekova, materijala korištenih za izvođenje različitih dijagnostičko terapijskih postupaka, vremena osoblja bolnice) te je izražen kao omjer između prosjeka troška liječenja slučajeva u određenoj DRG grupi s prosjekom troška liječenja svih slučajeva u svim DRG grupama. Drugim riječima, težinski koeficijent određene DRG grupe, predstavlja prosječnu potrošnju sredstava svih slučajeva u toj grupi, te je izražen u relativnom odnosu prema vrijednosti prosječnog troška svih slučajeva u svim DRG skupinama (jedinični težinski koeficijent) kojemu je dodijeljena vrijednost 1. Koristeći ovaj metodološki okvir, i uz znanje o prosječnom trošku u svakoj DRG grupi, moguće je napraviti cjenovnik svih DRG grupa čije će vrijednosti predstavljati relativnu vrijednost u odnosu na prosječan trošak prosječnog akutnog pacijenta.
Formula u nastavku pokazuje ovaj odnos iz kojeg proizlazi da DRG grupe čiji težinski koeficijent je veći od ‘1’ zahtijevaju skuplje liječenje u odnosu na prosječnog pacijenta s težinskim koeficijentom 1, a da su DRG grupe s težinskim keoficijentom manjim od jedan, jeftinije u odnosu na trošak liječenja prosječnog pacijenta.
Temeljni uvjet za uspješnu provedbu modela plaćanja bolnica na temelju DRG klasifikacijskog sustvava, je izračun i primjena težinskih koeficijenata koji dosljedno reflektiraju prosječan trošak epizoda liječenja za sve analizirane DRG grupe.
Utvrđivanje prosječnog troška svih epizoda liječenja, podrazumijeva provedbu troškovnih studija, kojima je za cilj utvrditi na temelju rezultata grupiranja trošak liječenja u bolnicama od interesa za kupca zdravstvenih usluga (ugovorne ustanove). Tranzicija modela plaćanja bolnica od plaćanja prema povijesnim podatcima do plaćanja prema aktivnosti, vrlo često znači da zdravstveni sustavi koji su na početku uvođenja klasifikacijskog sustava na temelju DRG-a nemaju dovoljno podataka i tehničkih mogućnosti da bi mogli provesti troškovne studije uz istovremeno praćenje kvalitete šifriranja stacionarnih epizoda liječenja. Praksa u takvim slučajevima je prilagodba težinskih koeficijenata iz odabrane države koja koristi istu verziju klasifikacijskog sustava.
Težinski koeficijenti kao mjerilo bolničke produktivnosti
Težinski koeficijenti (TK) mogu se koristiti za mjerenje bolničke produktivnosti, odnosno dijela koji je odnosi na produktivnost stacionarnog bolničkog segmenta liječenja. Termin pod kojim se opisuje bolnička produktivnost izražena preko težinskih koeficijenata je bolnička aktivnost prilagođena prema ostvarenom težinskom koeficijentu, te se računa kao zbroj umnožaka svih slučajeva u određenoj DRG grupi s težinskim koeficijentom dodijeljenim toj grupi .
Formula po kojoj se računa takav prikaz bolničke aktivnosti je :
Drugi način gledanja na koncept bolničke aktivnosti prema ostvarenom težinskom koeficijentu je mogućnost mjerenja cjelokupnog utroška sredstava od strane bolničke ustanove tijekom određenog vremenskog razdoblja u kojem je bolnica pružala stacionarnu skrb za utvrđeni broj epizoda liječenja.
Donja tablica prikazuje aktivnost bolnica analizom DRG grupa koje se odnose na trudnoću. Iz tablice je vidljivo da su DRG grupama dodijeljene različite vrijednosti težinskih koeficijenata ovisno o tomu da li pripadaju kirurškom ili medicinskom odjeljku MDC-a koji se odnosu na trudnođu, porođaj i babinje (eng. Major Diagnostic Category) počevši od od 3,72 za carski rez , do 0,85 za spontani vaginalni porođaj.
U tablici je prikazan izračun za bolničku aktivnost za svaku DRG grupu, kako i za ukupnu DRG aktivnost prilagođenu prema kompleksnosti za svih 10 navedenih DRG grupa
| DRG šifra | Naziv DRG -a | Broj slučajeva | Težinski koeficijent | DRG bolnička aktivnost prilagođena po kompleksnosti |
| O01A | Porođaj carskim rezom s vrlo teškim komplikacijama/komorbiditetom | 3.750 | 3.72 | 13.949 |
| O01B | Porođaj carskim rezom s teškim komplikacijama/komorbiditetom | 10.541 | 2.41 | 25.447 |
| O01C | Porođaj carskim rezom bez vrlo teških ili teških komplikacija/komorbiditeta | 45.365 | 1,94 | 87.930 |
| O02A | Vaginalni porođaj s operativnim postupkom s vrlo teškim ili teškim komplikacijama/komorbiditetom | 1.635 | 2.16 | 3.540 |
| O02B | Vaginalni porođaj s operativnim postupkom bez vrlo teških ili teških komplikacija/komorbiditeta | 4,377 | 1,47 | 6.438 |
| O03Z | Izvanmaternična trudnoća | 3,118 | 1.23 | 3.826 |
| O60A | Vaginalni porođaj s vrlo teškim ili teškim komplikacijama/komorbiditetim | 14.686 | 1,60 | 23.531 |
| O60B | Vaginalni porođaj bez vrlo teških ili teških komplikacija/komorbiditeta | 110.204 | 1.05 | 115.749 |
| O60C | Jednoplodni nekomplicirani vaginalni porođaj bez drugih stanja | 27.165 | 0,85 | 23.106 |
| O61Z | Razdoblje poslije porođaja i poslije pobačaja bez operativnog postupka | 14.956 | 0,60 | 8.902 |
| Ukupno | 235.797 | 312.418 |
DRG bolnička aktivnost prilagođena po kompleksnosti kliničke slike pacijenata
Nakon što smo izračunali DRG bolničku aktivnost prilagođenu po kompleksnosti kliničke slike, moguće je izračunati relativnu kompleksnost epizoda liječenja u toj ustanovi, gdje pojam kompleksnosti upućuje ne samo na kliničku težinu, već je i indikator potrošnje resursa.
Relativna kompleksnost naziva se Casemix indeks (Indeks složenosti epizoda liječenja), te se on kako je prikazano donjom formulom, za bolnicu ili skupinu bolnica izračunava dijeljenjem bolničke aktivnosti prilagođene po kompleksnosti s brojem akutnih stacionarnih slučajeva koje liječi bolnica ili skupina promatranih bolnica.
CMI također predstavlja indikator relativne potrošnje resursa koji se koriste u bolnici. Na primjer, bolnica s CMI -jem 1,08 ima 8% skuplji casemix pacijenta ( više kompleksne slučajeve) od nacionalnog prosječnog CMI -a, kojem je prema strukturi modela plaćanja dodijeljena vrijednost od 1.
Očekuje se da će bolnice tercijarne razine imati veći CMI od bolnica sekundarne razine. U tablici u nastavku, na primjer, vrlo je vjerojatno da su bolnice A i D s utvrđenim CMI od 1,2 i 1,3 bolnice tercijarne razine , dok su druge dvije ustanove (B i C) bolnice sekundarne razine, s obzirom na niže vrijednosti kompleksnosti kliničke slike liječenih pacijenata.
| Bolnica | Broj slučajeva u određenoj godini | Bolnička aktivnost prilagođena po kompleksnosti | Casemix indeks (CMI) |
| A | 20.000 | 24.000 | 1.2 |
| B | 9.000 | 7.200 | 0,8 |
| C | 15.000 | 13.500 | 0,9 |
| D | 35.000 | 45.500 | 1.3 |
CMI se također može koristiti za procjenu točnosti šifriranja epizoda liječenja. Ne postoji objektivni razlog za značajne razlike u vrijednosti CMI između regionalnih bolnica sekundarnog nivoa, s obzirom da se skrbe za populaciju jednakih osobina, te bi i kompleksnost epizoda liječenja trebala biti približno jednaka. Ukoliko se utvrde značajne razlike u vrijednostima CMI između dvije bolnice iste razine, potrebno je uvidom u kliničku dokumentaciju provjeriti točnost šifriranja epizoda liječenja.